infopix.hr

Isusovo uskrsnuće danas slave vjernici koji Uskrs obilježavaju po Julijanskom kalendaru.

Među njima su i pravoslavni vjernici, kojima je Vaskršnju poslanicu Srpske pravoslavne crkve uputio patrijarh srpski Porfirije. U nastavku prenosimo njene dijelove:

„Riječ Božja, Evanđelje Hristovo, duhovna riznica Crkve Božje, iz koje se desnicom Gospodnjom u srca naša siju sjemena vječnoga života, prepuna je istina skrivenih u Bogu. To nisu apstraktne ideje nego riječi koje se ispunjavaju u našim životima. Među njima su i riječi kojima nas Gospod upozorava na vremena u kojima će se uzeti mir sa zemlje (Otkr. 6, 3 – 4), kada ćemo čuti ratove i glasove o ratovima, jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo (Mat. 24, 6 – 7 i Luk. 21, 9 – 10).

Ove riječi, koje su mnogim pokoljenjima naših predaka zvučale kao upozorenje na buduća vremena i njihova najava, danas su stvarnost u kojoj živimo. Vidimo nemire među narodima, slušamo glasove o ratovima i svjedoci smo ratova, stradanjâ i neizvjesnosti u svijetu. Dok nebo paraju tragovi raketâ smrti, a u ušima uznemirenog čovječanstva odjekuju zvuci sirena koje najavljuju razaranja i stradanja, iz dubinâ praznog Hristovog groba čuje se glas anđela, svjedoka Vaskrsenja, koji poručuje ženama mironosicama, a preko njih i svima nama, kao i svakom ljudskom biću: „Ne bojte se!” (Mat. 28, 5). Strah ne odgoni od nas samo anđeo nego, prije i više od njega, Onaj koji je ukinuo strah od smrti, koja jeste suštinski razlog za svaki strah. Smrću smrt pobjedivši, Vaskrsli Bogočovek Hristos nam se također obraća riječima: „Ne bojte se!” (Mat. 28, 10). Tako ohrabreni, znamo da zastrašujući događaji naših dana nisu posljednja riječ povijesti nego poziv na budnost i utvrđenje u Bogu. (tekst se nastavlja ispod fotografije)

Foto: mitropolija-zagrebacka.org

Šta nam govore današnji znaci vremena? Iako je prazni Hristov grob pobijedio silu svakoga groba i pokazao da nijedan grob nema posljednju riječ, u povijesti i u našoj stvarnosti i dalje postoje živi grobovi ispunjeni mržnjom, sebičnošću, strastima i samoljubljem. Prepoznajemo ih u mračnim ljudskim srcima, u neograničenoj sebičnosti, u medijima koji šire neistinu, u ratovima, u svim našim strastima i grijesima protiv ljubavi Božje. Ti grobovi, usprkos Vaskrsenju Hristovom, neprestano izopačuju i ruže sâm život kao bescjen-dar ljubavi Božje.

Jedan od najpotresnijih primera takve stvarnosti jeste činjenica da se posljedice današnje svjetske krize, nažalost, mjere hladnim ekonomskim pokazateljima, mjerilima trgovaca zemaljskih (sr. Otkr. 18, 3), — financijskim gubicima, poremećajima i padovima na burzama i tržištima, — dok u dubokoj sjenci tih proračuna ostaju ljudske tragedije: smrt nevinih, stradanje djece i unesrećenost milionâ ljudi. Upravo takva perspektiva, u kojoj se materijalna dobit stavlja ispred ljudskog života, nije samo dovela do ratova i nepravdi — ona se njima i učvršćuje. To je veliki poraz nas ljudi.

Svijet u kome živimo sve je nestabilniji, a čovjek sve uplašeniji. Sistemi vrijednosti se organizirano i prisilno mijenjaju, pritom u smjeru antivrijednosti. Obećanja i ugovori koji su svečano potpisivani brutalno se gaze. Saznanje o takvim vjerolomstvima izaziva nasilje i sve veće podjele među narodima, dok se politički i kulturološki jaz produbljuje. Na ruševinama umirućih civilizacija cvjeta duhovna neizvjesnost i gubitak smisla.

Zašto se u tom sveopćem mraku ne prepoznaje i ne vidi Vaskrsli Gospod? Odgovor na to pitanje već je dat u samom Evanđelju. Vaskrslog Bogočoveka Hrista nisu odmah mogli da prepoznaju ni Njegovi učenici i neposredni sljedbenici. (…) „To što Vaskrsli Hristos nije bio odmah prepoznat ne znači da se On skrivao od ljudi nego da je poštovao njihovu slobodu. Na taj način je ponovo pokazao i potvrdio ono što je čovjeku od početka darovano: sloboda da se opredijeli za Boga i da Mu iz te slobode vjeruje i služi. Hristos nije ljudskom rodu nametnuo istinu Vaskrsenja nego ju je položio u prostor vere. (…) Prepoznajemo Gospoda i u svakom ljudskom stradanju, kojeg, nažalost, ima napretek, kao i u svakom siromašnom, odbačenom i prezrenom, susrećući Ga u njima kroz djelatnu ljubav. Jer, Vaskrsli Gospod Isus Hristos je rekao: „Kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mat. 25, 40). Upravo se u tome pokazuje da vjera u Vaskrsenje nije samo unutrašnje uvjerenje nego sila koja oblikuje naš odnos prema bližnjima, prema svakom čovjeku kao ikoni Božjoj.

Iz takve vere i takvog zajedništva, draga djeco duhovna, uđimo u radost Vaskrsenja i recimo: „Vaskrsenje Hristovo vidjevši, poklonimo se svetome Gospodu Isusu, jedinome Bezgrešnome”, i sa Svetim apostolom Pavlom uskliknimo: „Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?” (IKor. 15, 55). Utješeni silom i blagodaću ovog velikog i svečanog Praznika nad praznicima, Pashe nove, Pashe velike i neporočne, Pashe tajanstvene, Pashe koja nam je otvorila dveri rajske, zagrlimo jedni druge i recimo i onima koji nas mrze: Braćo! Na kraju, koji je i početak, složno zapjevajmo: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt porazivši i onima u grobovima život darovavši.

Sve vas pozdravljamo svepobjednim i sveradosnim pozdravom:

HRISTOS VASKRSE!“ piše u poslanici patrijarha srpskog Porfirija, a koju u cijelosti možete pročitati ili pogledati ovdje.

Svima koji danas obilježavaju blagdan uskrsnuća Kristova redakcija Infopix portala upućuje iskrene čestitke.

I to nije sve! Pogledajte još...

I Grad će sufinancirati postupke medicinski potpomognute oplodnje

I Grad Slavonski Brod odlučio je financijski pomoći parovima koji se u borbi sa problemom začeća odlučuju na medicinski potpomognutu oplodnju.