infopix.hr

Na području pet slavonskih županija predlaže se izgradnja pet velikih proizvođačkih centara sa silosima pojedinačnog kapaciteta 50.000 tona.

Riječ je o ukupno 250.000 tona novog skladišnog prostora, čime se želi radikalno promijeniti položaj domaćih ratara na tržištu.

 

Ovaj ambiciozni prijedlog predstavljen je u Osijeku na prezentaciji radnog dokumenta "Poljoprivreda 2050: vizija hrvatske poljoprivrede - pšenica kao prvi veliki primjer", u organizaciji Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), piše Večernji list. Novi centri bili bi smješteni u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji – regijama koje drže lavovski udio u domaćoj proizvodnji žitarica.

 

 

Predsjednik HPK Željko Mihelić naglasio je kako je ovo zasad idejni model za budućnost, a ne gotov projekt, ali i jedini put opstanka za domaće poljoprivrednike koji se teško bore s regionalnom konkurencijom.

 

"Danas s pet, šest ili deset hektara zemlje i žitarica nitko nije konkurentan na tržištu i ne može opstati. Vojvodina proizvodi pšenicu na 300 tisuća hektara, Hrvatska na 150 tisuća, a Mađarska na čak milijun hektara. Ako se ne udružimo u proizvođačke organizacije, nemamo nikakve šanse", upozorio je Mihelić.

 

Udruživanjem bi ratari drastično smanjili ulazne troškove nabave inputa, dok bi kroz zajedničke silose – koji bi bili u njihovu izravnom vlasništvu – mogli strateški upravljati prodajom i čekati najpovoljniji trenutak za plasman na tržište.

 

 

Procjenjuje se da bi izgradnja jednog silosa kapaciteta 50.000 tona stajala između 6 i 8 milijuna eura. Model predviđa da se 75 posto investicije sufinancira novcem iz europskih fondova, dok bi preostalih 25 posto osigurali sami udruženi proizvođači.

 

Zanimljivost modela je i uvođenje skladišnice kao financijskog instrumenta, ali i aktivno uključivanje države. Naime, državne robne rezerve zakupile bi dio kapaciteta u novim silosima za skladištenje strateških zaliha pšenice, što bi izravno jamčilo prehrambenu sigurnost Hrvatske u kriznim trenucima.

 

Jedan od ključnih stupova ovog prijedloga je potpuni demokratski zaokret u upravljanju. Unutar proizvođačke organizacije vrijedilo bi pravilo: jedan član, jedan glas, bez obzira na proračun i količinu zemlje.

 

"Netko s pet ili 50 hektara jednako je suvlasnik kao i onaj s 500 hektara. Time gubimo vječitu priču o velikima i malima – svi postaju isti i svi koriste benefite zajedničke nabave", objasnio je predsjednik HPK.

 

Ipak, autori dokumenta svjesni su da će najveća prepreka biti pridobivanje samih poljoprivrednika. Ivan Valentić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK i suautor dokumenta, ističe da u Hrvatskoj i dalje postoji snažan otpor prema udruživanju, djelomično zbog negativnih povijesnih asocijacija na nekadašnje zadruge.

 

"Ovdje to nije slučaj. Riječ je o potpuno dobrovoljnom pristupu i sudjelovanju. Cilj je stvoriti volumen i masu na tržištu kako bismo mogli diktirati cijene i bolje plasirati proizvode", poručio je Valentić.

 

Prema njegovim procjenama, ozbiljna realizacija projekta mogla bi započeti u roku od dvije godine, no zbog očekivanog otpora na terenu, pravi, konkretni rezultati i masovniji odaziv proizvođača mogli bi se čekati znatno dulje.