infopix.hr

”Zbog svoje savjesti i iskazivanja istine” Borko Trivunović (70) iz Dervente u Bosni i Hercegovini 31. siječnja 2022. povukao je svoj iskaz kojim je teško teretio Ivicu Perkovića (60) iz Slavonskog Broda za ratni zločin, a zbog čega su Perkovića sudovi BiH 2015. pravomoćno osudili na četiri godine zatvora.

Iako je Trivunović izjavio da je njegov iskaz bio lažan, izrečen u istrazi i na sudovima Republike Srpske, pod pritiskom tamošnjeg tužiteljstva i policije, te kako je tada bio uvjeren da tereteći Perkovića ”čini nešto dobro za Republiku Srpsku”, iako je iskaz ovjerio kod javnog bilježnika u Derventi, a potom isto ponovio i pred Okružnim javnim tužilaštvom u Doboju, 16. prosinca 2022., pravosudne institucije u BiH potpuno su se oglušile na traženje Perkovića za obnovu postupka.

Svi redom, od nadležnih tijela tamošnjeg tužiteljstva i sudova, odbili su Perkovićev zahtjev da mu se, s obzirom na naknadno priznanje ključnog svjedoka kako na suđenju nije govorio istinu, u bitno novim okolnostima, ponovno sudi.

‘Ne mogu tvrditi da je to napravio Perković’

Priznajući da je lažno svjedočio protiv Perkovića pred Okružnim javnim tužilaštvom u Doboju, 16. prosinca 2022. Trivunović je, doslovno, rekao: ”Ja sam sve vrijeme nakon ovog postupka koji je vođen protiv Perković Ivice razmišljao, pokušavao se stvarno sjetiti kako je to sve bilo.

Točno je da sam bio zatvoren kao civil u Domu JNA u Derventi i bio sam tamo maltretiran, ne samo ja, nego i moji ostali poznanici koji su tu bili iz Dervente, sve je točno da mi je netko dao upaljene svijeće u ruke, da mi je rečeno ako se svijeće ugase ugasit će se i tvoj život, udaran sam šakama u glavu, grudi i stomak, te nožem u predjelu glave; ja jesam tada izgubio svijest, ali kako je vrijeme odmicalo zaista ne mogu tvrditi da je to meni uradio Ivica Perković. Ja jesam pred sudom u Doboju rekao da je to uradio Ivica Perković, zvani ‘Mungos’, ali sam tada bio u velikom šoku i iz nekog straha sam to izjavio”.

Strah od sudaca i policije

Na upit tužiteljice Vaje Todorovića zbog čega se bojao, pa je lažno svjedočio, Trivunović je, u zapisnik izjavio doslovno: ”Osjećao sam strah i od sudaca i od tužioca i od policije i mislio sam da činim dobro za Republiku Srpsku, ali kako je vrijeme odmicalo ne mogu iz griže savjesti živjeti s tim i zato sam odlučio sve ovo ispričati kako jest”. I dodao: ”Mene sve vrijeme grize savjest što sam to tako rekao, jer ja imam djecu, a i Ivica ima djecu, pa sam zato odlučio da sve ovo izjavim”.

“Unatoč priznanju ključnog svjedoka Trivunovića koje u bitnome mijenja dokaze na temelju kojih mi je izrečena presuda, pravosudne institucije BiH odbile su pokrenuti istragu i ignorirale moj zahtjev za ponavljanjem postupka”, kaže Perković za Telegram.

Perković je tijekom rata u BiH bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a njegovi problemi započeli su u siječnju 2002. kada je Dokumentacioni centar Vlade Republike Srpske u Banja Luci objavio izvode iz kaznenih prijava u kojem se navode imena oko pet tisuća osoba, mahom Bošnjaka, ali i nekoliko stotina Hrvata, državljana RH, među kojima je bilo i njegovo ime.

Taj dokument poslužio je kao temelj na kojem je protiv njega zasnovana optužnica. U šest točaka optužnica ga tereti da je kao pripadnik HVO-a u Derventi počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i fizički zlostavljao zarobljene srpske civile. Perković je prvo bio zapovjednik obrane Plehana, a potom i zapovjednik policijske satnije.

“Znajući da nisam kriv, a nakon što sam primio optužnicu kojom me se tereti za počinjene ratne zločine, bio sam jedini hrvatski državljanin koji se odazvao sudovima Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske. Da sam znao kako će teći sudski postupak ne bih se odazvao pozivu suda druge države, BiH, ali budući da sam sasvim uvjeren u svoju nevinost i neosnovanost optužbi koje su mi stavljane na teret i nadajući se poštenom suđenju, želio sam da to bude utvrđeno i u sudskom postupku”, kaže Perković.

Proglašen krivim po pet točaka optužnice

Suđenje na Okružnom sudu u Doboju trajalo je od veljače do lipnja 2012. Tužiteljstvo je u nekoliko navrata mijenjalo optužnicu, sud je saslušao 18 svjedoka Tužiteljstva i pet svjedoka obrane. Sredinom srpnja 2012. Perkovića proglašavaju krivim za pet točaka optužnice i dosuđuju mu kaznu od pet i pol godina zatvora.

Uložio je žalbu, pa Vrhovni sud Republike Srpske ukida presudu i predmet vraća na ponovno suđenje. U ožujku 2013., Tužiteljstvo u Doboju ponovno mijenja optužnicu, a ponovljeni postupak završava početkom 2014. Okružni sud u Doboju opet ga proglašava krivim, ali ovoga puta samo za dvije točke optužnice.

Dobiva dvije i pol godine zatvora. Žalbu ulažu i Perković i Tužiteljstvo. Vrhovni sud u Banja Luci 2014. donosi rješenje da se suđenje nastavi na Vrhovnom sudu. Tužiteljstvo u Banja Luci potkraj ožujka 2015. još jednom mijenja optužnicu. Odbacuje Perkovićevu žalbu i preinačuje presudu Okružnog suda u Doboju, proglašava ga krivim za pet točaka optužnice i osuđuje na četiri godine zatvora. Vrhovni sud Republike Srpske uskraćuje pravo žalbe i kazna postaje pravomoćna.

Kako Hrvatska tada nije prihvaćala optužnice iz BiH i odbijala na temelju njih suditi svojim državljanima, svi na taj način optuženi bili su u bezizlaznom položaju. Odazovu li se na suđenje u Republici Srpskoj, kao što je učinio Perković, mogli su biti izloženi nepoštenom suđenju i suočeni s fabriciranim presudama.

Sud ne želi dopustiti obnovu postupka

Upravo to dogodilo se Perkoviću, a tvrdokorno ponašanje pravosudnih organa BiH, da ni nakon naknadnog priznanja ključnog svjedoka kako je na sudu dao lažni iskaz i lažno teretio Perkovića, ne žele dopustiti obnovu kaznenog postupka, govori o tendencioznosti tamošnjeg pravosuđa.

“Da sam, pak, odbio odazvati se sudskom pozivu vlasti BiH, kao što su to učinili brojni drugi hrvatski branitelji, jer nemaju povjerenja u tamošnje sudove, prijetilo bi mi raspisivanje crvene Interpolove tjeralice i uhićenje čim prijeđem hrvatsku granicu. Kao što mi prijeti i danas, budući da postoji pravomoćna sudska presuda.”

Na svu sreću, Hrvatska je u međuvremenu, prihvatila neke optužnice, što je u bitnome pomoglo osobama protiv kojih su bile podignute, jer su pravomoćno oslobođeni. U vrijeme mog slučaja, to se nije dogodilo. Iako je o tome postojao međudržavni sporazum između Hrvatske i BiH, praksa je tada bila drugačija, jer Hrvatska nije prihvaćala takve optužnice i odbijala je na temelju njih suditi.

Krajnje apsurdna situacija

Perković je sada u krajnje apsurdnoj situaciji. S obzirom na to da su pravosudne vlasti BiH – od Okružnog Tužilaštva u Doboju, preko Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Vrhovnog suda Republike Srpske, pa do Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – odbile njegov zahtjev za ponavljanje postupka – on i dalje nosi ljagu za događaj u kojem nije sudjelovao, što je u međuvremenu priznao i ključni svjedok. Osim toga talac je u svojoj državi, jer bi nakon svakog prelaska hrvatske granice, zbog pravomoćnosti presude, mogao biti uhićen.

Sada sve nade polaže na Sud u Strasbourgu i već deset godina nikamo ne izlazi iz Hrvatske.

I to nije sve! Pogledajte još...

Nova privremena regulacija prometa u gradu

Od danas, 3. veljače na snazi je privremena regulacija prometa u jednoj od gradskih ulica.