infopix.hr

U petak, 13. studenoga, od 14 do 15 sati, Marica Mikulić ponovno će stati ispred zgrade resornog Ministarstva u Vukovarskoj 78 u Zagrebu.

Majka njegovateljica malenog Ante nastavlja svoj tjedni, simbolični prosvjed jer konkretnih odgovora na goruće probleme roditelja njegovatelja i dalje nema.

Dok sustav i dalje najavljuje "sveobuhvatne izmjene“, govori o promjenama "koje traže vrijeme i proceduru“, roditelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom i dalje su, pokraj slova na papiru, ostavljeni sebi i snazi koju već odavno crpe iz već dobrano istrošenih rezervi.

Pravo na papiru, zid u stvarnosti

Srž borbe Marice Mikulić i tisuća drugih roditelja u Hrvatskoj nije traženje privilegija ni sažaljenja, već osnovnog ljudskog prava na bolovanje i predah. Iako zakonodavstvo formalno poznaje pravo roditelja njegovatelja na bolovanje još od 2011. godine, u praksi je ono potpuno neprovedivo. Sustav na terenu jednostavno nema osigurane alate, kadar ni mehanizme koji bi preuzeli skrb o djetetu u trenutku kada se roditelj razboli, iscrpi ili završi u bolnici.

Svojim dolaskom pred Ministarstvo Mikulić upozorava na najgori mogući scenarij – tragediju koja bi se mogla dogoditi ako institucije nastave ignorirati stvarnost.

„Stojim jer pitanja i strahova nas roditelja ima sve više, a konkretnih odgovora nadležnih i dalje nema. Pišem. Zovem. Molim. Vučem za rukav. Upozoravam. Upozoravam da će se dogoditi tragedija ako sustav nastavi ignorirati probleme na koje godinama ukazujemo. A onda, kada se tragedija dogodi, kada javnost ponovno čita o propustima sustava, počinje ono što smo već toliko puta gledali – prebacivanje odgovornosti s jednih na druge. I opet nitko nije odgovoran. I opet se svi čude. I opet je za nekoga prekasno. Koliko se još puta mora dogoditi nešto strašno da bi se počelo djelovati na vrijeme?“, jasno je poručila Marica.

Obećanja bez pokrića

Njezin novi izlazak na ulicu izravna je reakcija na dosadašnji izostanak konkretnih pomaka. Nakon sastanaka s ministrom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alenom Ružićem, na kojima se govorilo o hitnim rješenjima poput pomoći u kući ili financijske potpore, te nakon nedavnog panela u organizaciji Ministarstva, roditelji nisu dobili jasan odgovor na ključno pitanje: tko će brinuti o njihovoj djeci kada oni više ne budu mogli?

Poruke nadležnih kako se "ne smije ići pod pritiskom hitnoće nauštrb kvalitete" možda nekome i zvuče razumno, no roditeljima koji žive bez pauze, godišnjeg odmora i prava na bolest, one znače samo nastavak agonije i strah od novih "papirnatih prava".

„Ne tražimo privilegije. Tražimo odgovore, odgovornost i sustav koji će zaštititi one kojima je zaštita najpotrebnija. Jer društvo koje okreće glavu od svojih najranjivijih članova mora se ozbiljno zapitati koliko je nisko palo. A cijenu takvog sustava ne plaćaju oni koji donose odluke. Plaćaju je oni koji ovise o tim odlukama. Naša djeca. Naše obitelji. Oni koji se sami ne mogu izboriti za sebe. Zato ponovno stojim. Ne zato što imam vremena i snage napretek, nego zato što me više od vlastitog umora plaši pomisao što će biti s našom djecom kada mi više ne budemo mogli.“, poručila je ova hrabra majka koja se uhvatila u koštac sa sustavom u svoje ali i u ime brojnih roditelja koji dijele njenu sudbinu.

Upravo zato će Marica Mikulić i ovoga petka, unatoč vlastitom umoru, sat vremena stajati u Vukovarskoj ulici. Njezina poruka institucijama i društvu ostaje ista i  glasna: "Tko brine kad mi ne možemo? Čuje li nas tko?"

Iskreno se nadamo kako će ju odgovorni čuti i poslušati kako uistinu za neke ne bi bilo prekasno.

I to nije sve! Pogledajte još...

Za stvarne pomake potrebna je suradnja na svim razinama

U prostoru HVIDRA-e u Slavonskom Brodu održana je javna tribina „Dom po mjeri svakoga - modeli stanovanja osoba s invaliditetom“, koju je organizirala Udruga osoba s invaliditetom Loco-Moto.