infopix.hr

Od kako je u javnost došla informacija kako je nad tvrtkom Đuro Đaković Aparati d.d. otvoren stečajni postupak, politička javnost, a i mnogi Facebook dušebrižnici, digli su se na noge.

Čelnici stranke Možemo nedugo nakon ove objave objavili su priopćenje za javnost a potom su održali i konferenciju za medije oštro prozivajući premijera Andreja Plenkovića i ministra obrane Ivana Anušića jer nisu pretvorili dug u vlasnički udio i tako spasili proizvodnju. Jučer se oglasio i slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, koji je, kako su objavili na službenoj stranici Slavonskog Broda, stečajnoj upraviteljici uputio službeni dopis raspitujući o sudbini radnika i budućnosti ove tvrtke.

Na Facebooku je osvanulo više objava na ovu temu mada su autori toliko (ne)upućeni da barataju podatkom da je riječ o Đuri Đakoviću, umjesto o tvrtki ĐĐ Aparati.

Iako se Slavonski Brod ne nalazi usred predizborne utrke, sve što se sada događa oko ove tvrtke neodoljivo podsjeća na dobro poznati hrvatski politički folklor. Svi su odjednom na nogama, svi su duboko zabrinuti za opstanak slavonske metaloprerađivačke industrije i svi sada nude naknadnu pamet. No, postavlja se sasvim logično, ali za mnoge prilično neugodno pitanje: gdje su svi ti dušobrižnici bili prije dvadesetak godina kada je započela agonija ove tvrtke?

U siječnju 2018. godine, autorica ovih redaka detaljno je, na drugom lokalnom portalu, pisala o apsurdnoj omči koja se stezala oko vrata ove tvrtke. Tada su Đuro Đaković Aparati dobro poslovali, iz redovnog su poslovanja isplaćivali plaće za 38 radnika i podmirivali sve obveze prema dobavljačima i državi. No, nad glavom im je već tada visio mač duga od 11,5 milijuna kuna s kamatama. Riječ je o apsurdnom pravosudnom zapletu. Tvrtka ĐĐ Aparati resornom je ministarstvu 1996. godine isporučila i naplatila naručenih 10 tisuća minobacačkih granata. I tu ne bi bilo ništa sporno da nije došlo do, kako tvrde, proceduralne greške. Naime, tadašnja uprava Aparata je, temeljem presude Visokog trgovačkog suda, ovrhom, 2006. godine uspjela naplatiti posao. No, MORH-ova je revizija utvrdila kako je dug utužen šest mjeseci nakon isteka trogodišnjeg roka za zastaru naplate. Nakon što su uložili žalbu na presudu Visokog, Vrhovni je sud presudio da Aparati moraju vratiti novac koji su ovrhom naplatili za robu koju je država naručila, preuzela i iskoristila.

Tadašnji direktor Zlatko Hrkač i sindikalisti još su te 2018. godine vapili za nagodbom, upozoravajući da im radnici odlaze zbog neizvjesnosti i da im država svakoga dana može staviti ključ u bravu. Nažalost, osim samih radnika i sindikata, taj problem godinama nikoga nije pretjerano uzbuđivao. Političke elite, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, imale su prečeg posla od rješavanja administrativno-pravosudnog apsurda u jednoj maloj brodskoj tvrtki.

Brojke iz financijskih izvješća najbolje pokazuju cijenu te višegodišnje šutnje i nečinjenja. Od 38 zaposlenih koliko ih je bilo 2018. godine, tvrtka je do 2025. spala na 28 radnika, uz pad prihoda na 823 tisuće eura i neto gubitak koji je skočio za više od 144 posto, na 327.756 eura. Tvrtka koja je proizvodila medicinsku opremu, aparate za disanje i opremu za obranu polako je krvarila pred očima svih, a da pritom nitko nije poduzeo konkretne korake da se spor s državom riješi prije nego što postane kasno.

Zato sva ova galama koja se digla oko ĐĐ Aparata zvuči prilično šuplje. Press konferencije ispred zaključanih hala i dopisi stečajnoj upraviteljici kada je postupak već otvoren i kada je proizvodnja stala prilično sliče na povlačenje vode na svoj mlin. Propast ove tvrtke čini se postaje, poput zagađenog zraka, zahvalna tema za skupljanje jeftinih političkih bodova. Za radnike Đuro Đaković Aparata, međutim, ova iznenadna briga stigla je puno godina prekasno.

I to nije sve! Pogledajte još...

Odgovornost je na svima nama

Divlja deponija na Koloniji u produžetku Ulice Ivana Antunovića, isti problem u Ulici Fra Grge Martića, neodgovorno odbacivanje otpada u Vrazovoj ulici uz samu deponiju pitanja su građana koja su samo…