Video, Galerija

"Budite pažljivi prema njima. Većina je bezopasna i jako korisna čak i kada se čine strašnima"

Doba je parenja zmija.
Oznake: Video, Galerija
3 - 6 minute

U travnju, svibnju i lipnju je sezona parenja zmija pa ih se može vidjeti puno više u prirodi nego inače. Time je i mogućnost susreta s njima znatno veća.

Pri tim susretima ljudi ne bi trebali reagirati panično ili čak agresivno prema zmijama koje su u velikoj većini bezopasne - od 15 vrsta u Hrvatskoj samo tri su otrovnice - istaknuo je magistar specijalne zootehnike Vlado Lađarevićem, dopredsjednik udruge za zaštitu životinja Zmijolovac iz Slavonskog Broda, koji je iznio niz informacija o zmijama i savjeta o ponašanju pri susretu s njima.

O nedavnom susretu s bjelicom, jednom od neotrovnih zmija, više je ispričao Lađarević koji s predsjednikom Darkom Karamazanom vodi udrugu Zmijolovac.

"Nedavno sam s još nekoliko planinara bio na jednoj našoj slavonskoj planini. U jednom trenutku jedna je bjelica prošla ispred nas. Bila je duga oko metar i pol i kolege se nisu mogli načuditi koliko je ogromna kazavši kako nikad nisu vidjeli takvu zmiju. To i ne čudi jer mi vidimo samo deset posto zmija. Ostalih 90 posto ne vidimo jer se vješto skrivaju. Jedino su sada nešto vidljivije jer zbog parenja ne obraćaju toliko pažnju na ljude. Pritom često izvode svoje plesove parenja, vrte se jedna oko druge što je lijepo za vidjeti, a tada su i manje opasne. No u svakom slučaju nije poželjno dirati ih. Tada mogu postati ljute, siktati i braniti se bez obzira na to jesu li zmije otrovnice ili ne", kaže Lađarević (na slici ispod s jednom bjelicom, nap.a.)

Bjelica Izvor Vlado Lađarević Udruga za zaštitu životinja Zmijolovac.jpg

Foto: Udruga za zaštitu životinja Zmijolovac

Inače, bjelica je jedna od najčešćih vrsta zmija u Hrvatskoj, a rasprostranjena je u skoro cijeloj Europi. Iako je dugačka i neupućenima može izgledati zastrašujuće, bezopasna je za ljude. No svoj plijen, životinje kojima se hrani - od glodavaca i krtica do manjih ptica - usmrćuje stezanjem i gušenjem.

Bjelica je i jako korisna - dodaje Lađarević - jer se hrani glodavcima koji su najveći prijenosnici nekih opasnih zaraznih bolesti na ljude poput mišje groznice.

"Bjelica se među ostalim hrani i štakorima, a može ih progutati i dva", kaže naš sugovornik.

"Čine to upravo zbog glodavaca koji im nanose puno štete. Zmije se udomaće blizu kuće ili na nekom prostoru kada osjete da im tamo ne prijeti opasnost i da ih nitko neće uznemiravati. Opuste se i kroz neko vrijeme sasvim udomaće, tim više ako na tom prostoru ima glodavaca kojima se hrane i dovoljno zaklona u koje se mogu zavući. Mnogi ljudi su mi rekli kako ne mogu opisati koliko su im korisne."

Zašto se zavlače u kuće, šupe i vozila? "Zmije zapravo ne vole jarko sunce, kako se često misli. Njima treba sunca da se ugriju, ali ne toliko da bi se izležavale. Za vrijeme jakog sunca one se sklone pod kamen ili traže neki zaklon. Zato ih ljudi često nalaze u kućama, šupama pa čak i u automobilima. Kod naglog zatopljenja, kakvo je bilo prošloga tjedna, one navečer traže toplija mjesta. Recimo, asfalt dok je još ugrijan ili budu uza zidove kuća. Ponašaju se i kreću nagonski", objašnjava Lađarević.

U Hrvatskoj obitava petnaest vrsta zmija, a samo tri su otrovnice.

"Poskok je najopasniji i ima najveću količinu otrova. Prepoznajemo ga po izrazitim cik-cak šarama na leđima i roščiću navrh trokutaste glave. Riđovka (na slici ispod) također ima cik-cak šare, ali nema roščić. Ima nešto manju količinu otrova nego poskok, ali prema nekim istraživanjima njezin otrov je veće koncentracije. Treća otrovnica kod nas je žutokrug. Od njih tri je najmanja, obitava na većim nadmorskim visinama pa su jako male šanse da će je susresti oni koji ne planinare", kaže dopredsjednik udruge Zmijolovac.

Najvažnije je, kaže Lađarević, da pri susretu sa ikojom zmijom ljude ne uhvati panika.

Inače, sve zmije mogu ugristi, a prema izgledu mjesta ugriza zmije može se zaključiti radi li se o otrovnici ili ne. Reakcija na mjestu ugriza može nastati i od neotrovnih zmija. U tom slučaju, kaže Lađarević, osobama s važećim cjepivom protiv tetanusa dovoljno je dati antibiotik. U suprotnom, daje se cjepivo protiv otrovanja neovisno o tome je li zmija otrovnica ili nije.

Iako svaki ugriz zmije, pogotovo poskoka (na slici ispod), kod nas uvijek dobivaju puno prostora u medijima, ukupno gledano u cijeloj Europi su relativno rijetka pojava s godišnjom stopom incidencije od 1,06 ugriza na 100.000 ljudi i četiri smrtna slučaja u prosjeku. 

Poskok Izvor Vlado Lađarević Udruga za zaštitu životinja Zmijolovac.JPG

Foto: Udruga za zaštitu životinja Zmijolovac

Na stranicama udruge Zmijolovac stoji niz informacija, savjeta i preporuka tome kako reagirati pri susretu sa zmijama i u slučaju njihovog ugriza koje možete pročitati OVDJE. 

U nastavku možete pogledati video zapis razgovora sa slavonskobrodskim zmijolovcima koji su za Infopix više govorili o svom pozivu, ali i o tome kako se trebamo ponašati pri susretu sa zmijama, ali i u slučaju da nas ugrizu. Ispod video zapisa nalazi se i popis savjeta Udruge Zmijolovac.

Što učiniti kada zmija ugrize, a što nikako ne?

Prema savjetima sa stranice udruge Zmijolovac, u slučaju ugriza zmije potrebno je:

  • pokušati vidjeti i zapamtiti boju i oblik zmije, to može pomoći u liječenju zmijskog ugriza
  • potražiti liječničku pomoć što je prije moguće
  • pružiti prvu pomoć ako se osobu ne možete odmah prevesti u bolnicu
  • položiti ili posjednuti osobu stradalu od zmijskog ugriza
  • ako je moguće držati dio tijela gdje je nastao ugriz ispod razine srca
  • smiriti se ili pokušati smiriti stradalu osobu, to može usporiti širenje otrova

U slučaju ugriza zmije ne preporučuje se:

  • podizanje zmije, hvatanje u zamku ili rukovanje njome na bilo koji način
  • čvrsto podvezivanje područja ugriza
  • rezanje ili zarezivanje rane
  • isisavanje otrova
  • nanošenje leda ili uranjanje rane u vodu
  • konzumiranje alkohola, kofeinskih i svih ostalih napitaka, osim u slučaju potencijalne dehidracije

Najčešći simptomi kod ugriza zmije su:

  • jaka bol na mjestu ugriza, crvenilo i otok
  • mučnina i povraćanje
  • poremećaja vidne oštrine ili potpuni gubitak vida
  • pojačano znojenje i otežano disanje
  • osjetljivost i bol oko područja rane
  • gubitak osjeta u licu i ekstremitetima
  • gubitak svijesti
  • šok
  • oticanje limfnih čvorova (najčešće ispod pazuha ili u preponama, ovisno o mjestu ugriza)
Izvor: n1/Infopix

Pratite nas na Facebook stranici, Instagram profilu, YouTube kanalu i TikToku te se pridružite našoj Facebook grupi i raspravljajte s nama o aktualnim temama.

Imate priču? Javite nam se na redakcija@infopix.hr