infopix.hr

U Okučanima je danas posebno svečano. Obilježava se 30. obljetnica Vojno redarstvene akcije Bljesak. Akcije u kojoj je oslobođen zapadni dio Brodsko-posavske županije. Malo je onih koji ne znaju povijesne podatke vezane uz ovu akciju u kojoj je poginuo 51 hrvatski branitelj. Njihov doprinos slobodnom životu na tom području je nemjerljiv.

No, i doprinos nekih drugih ljudi u Okučanima, nakon što su oslobođeni, bio je itekako značajan. Među njima su svakako i novinari okučanskog radija. Radija koji je osnovan samo par dana nakon završetka VRO „Bljesak“. Radija koji je po akciji dobio ime i koji je braniteljima, povratnicima, prognanicima bio itekako značajan u tim prvim danima i mjesecima, a niti danas njegova uloga u ovom kraju nije manja.

Svih ovih 30 godina kolege novinari i tehničari pratili su život ljudi okučanskog kraja dajući im u početku onu potrebnu snagu za ponovnim pokretanjem života na srušenim temeljima kuća, a onda kroz godine postajući žila kucavica informiranja ljudi toga kraja. Radio Bljesak uskoro slavi 30 godina rada, a čovjek koji je od prvog dana tamo, u početku kao novinar, a onda kao direktor i novinar, Mato Višić prisjetio se tih prvih dana rada, ali i osvrnuo na razvoj okučanskog kraja te na novinarsku profesiju koja je svojom točnošću te provjerenim informacijama bila iznimno važan kotač razvoja toga kraja.

Infopix: Ove godine navršava se 30 godina od VRO Bljesak. Ali ove godine navršava se i 30 godina postojanja Radio Bljeska koji je samo par dana kasnije krenuo s emitiranjem programa.Danas kada se osvrneš na te dane što reći kolika je zapravo po tebi bila važnost uspostave ove Radio postaje? Što je ona značila ljudima, a što vama koji ste radili?

Mato Višić: Točno, i mi ove godine navršavamo 30 godina rada. Naime, nakon VRO Bljesak – program su 4. svibnja  pokrenule kolege s Hrvatskog radija (Radio Sljeme i Radio Osijek) – uhodavali su u početku domaću ekipu koji su nastavili posao. U redakciji i režiji je bio samo jedan telefon, pa su kolege u studiju u Zagrebu snimale pozdrave braniteljima kojih je ovdje bilo iz svih dijelova Hrvatske. Svi su htjeli znati kakva je situacija na terenu, jesu li im najbliži živi i zdravi, čestitali su na velikoj pobjedi i oslobođenju do tada okupiranog  područja. Uz to što je ton išao u eter tada na 93,6 Mhz (danas 105,5 Mhz), sjećam se da je, čini mi se na inicijativu legendarnog Branimira Špoljarića, na prozor radija bio obješen zvučnik i ljudi su i na ulici mogli slušati program. Ovdje su novinarska ratna iskustva, uz već spomenutog Branimira Špoljarića, doživjeli i na realizaciji bili angažirani vrlo poznati novinari poput Eliane Čandrlić, Mislava Togonala, Slavka Milasa,Sanje Račić,Nevenke Grašić, Sanje Gudek, Željke Bačić, Željka Kovačevića, Gerharda Silvija Radonića. Svi su bili predvođeni urednikom Ivanom Jurišićem, a tu su također bili tehničari terenske tehnike Hrvatskog radija Zoran Maleš, Tomislav Kasun, Zvonko Molan, Robert Čubrić, Miroslav Bezmalinović, Boris Krznarić, Vjekoslav Bedeniković, Dražen Kolarević, Antun Krleža i šef tehnike Marko Topolnik. Prije toga je jasno trebalo postaviti tehniku i osposobiti odašiljanje programa, a to su - dok se još pucalo - između 2. i 3. svibnja učinili tehničari Odašiljača i veza HRTV Zdenko Luburić, Zlatko Kovačić, Zdravko Podgajski, Mladen Juričan, Boris Ciboci i Ivica Cindrić.

A koliko smo značili građanima? Ma mislim da je uspostava radija značila puno. Sjeti se kakva je razina razaranja bila dok su četnici i JNA okupirali ovo područje. Do temelja je bilo sravnjeno 19 sela. U to vrijeme radio tada Hrvatski radio Okučani je pružao najvažnije informacije - primjerice obavezno prokuhavanje vode jer su svi bunari bili zagađeni, vodovodna mreža nije bila u funkciji ili je nije bilo, u toj ratnoj i poratnoj zbrci mnogi su tražili svoje bližnje i tražili su ih i putem radija, informacije gdje se mogu dobiti pomoć, hrana , lijekovi i ostale neophodne stvari za život. Poseban problem su bila zaostala minsko eksplozivna sredstva, znamo da su četnici koristili kazetne bombe i da su mnogi naši sugrađani stradali od zvončića i tih sredstava. Svakom dragovoljcu, vojniku i policajcu je bilo srce veliko ko kuća kada su mogli čuti s našeg radija hrvatske pjesme, uz to što smo putem fm-a emitirali program, danas pokojni kolega, zapravo novinarska legenda Zagreba Branimir Špoljarić je, kao što sam već rekao, objesio na naš prozor prema parku veliki zvučnik i ljudi koji su prolazili su mogli slušati program,  pjesme i informacije. Zapravo radio je imao veliki doprinos normalizaciji života.

Infopix:  Bili ste veliki oslonac i u godinama koje su uslijedile svima onima koji su se odlučili vratiti u Okučane?

Mato Višić: Jesmo, najvažnije su informacije dobivali preko nas. Kad ne znaš gdje, što, kako svi te upućuju na radio. Doduše tada smo u redakciji imali samo jedan telefon koji je stalno bio zauzet. Je išlo se puno na teren , neki od nas su koristili bicikle ili privatna vozila, mislim da smo i u tom segmentu odradili veliki posao.

Infopix: Kao novinar koji je od prvog dana radio na Radio Bljesku pa do danas pratio si sve sfere života…Koliko su Okučani napredovali? Gdje su napravljeni propusti, a što je ono što je odrađeno kako treba, a bitno je za život mještana?

Mato Višić: Okučani i okolne općine su mali fenomen. Ne treba zaboraviti da su ovdje svoj novi dom našli brojni prognanici iz bivše države. Svi su oni protjerani sa svojih ognjišta ili su mijenjali kuće na neviđeno pa su primjerice za uređenu katnicu s puno zemlje u Banja Luci, ovdje dobili straćaru koju je trebalo srušiti i graditi iznova. A ti su jadni ljudi došli s vrećicom u ruci. Morali su krenuti iz početka. Uloga lokalne vlasti je izgradnja infrastrukture i svih onih elemenata koji su neophodni za život te omogućavanje pogodnosti za pokretanje tvrtki, obrta, biznisa kako bi ljudi mogli imati posao i od čega živjeti. Okučani su pa i država dali mnoge ustupke takvima, ali među njima je bilo i onih koji su iskoristili te pogodnosti i pobjegli, prevarili ljude - to je država morala bolje regulirati. Ovo je prije svega poljoprivredni kraj, mnoge obitelji od toga žive. Ranije ministarstvo poljoprivrede nije dovoljno kontroliralo primjerice sadnju oraha ili drugih nasada pa su mnogi izmuzli državu. Sad je kontrola moguća i dronovima. Što se tiče infrastrukture - to su ulaganja koja opravdavaju postojanje malih jedinica lokalne vlasti. Bez njih bi pješačke staze, vodovod, kanalizacija, besplatni priključci i ostalo kasnili sigurno dvadesetak godina. Danas vidimo da se gradi, mladi se polako vraćaju jer nisu Njemačka i Austrija ili Irska što su nekad bili. Zagreb je odavde 130 km, Osijek 140 - ne bih tamo živio prije svega radi gužvi i preskupog stanovanja - radije bih da moram,  putovao svaki dan i vraćao se s posla - to je 50-tak minuta vožnje - toliko ti treba u Zagrebu s jednog kraj do drugog. Bolje je uživati na svojoj grudi.

Infopix:  Čuvaju li Okučani sjećanje na Domovinski rat svih 365 dana u godini ili se sve zgura samo u ovaj obljetnički dan?

Mato Višić: Moram priznati da čuvaju. Komemoracije kod "Kristalnih kocki vedrine" su učestale ne samo zbog aktivnosti UDVDR ogranka Okučani, nego su tu posjeti namjernika, organizirani posjeti učenika osnovnih i srednjih škola iz raznih dijelova zemlje. Udruga pri tim posjetima uvijek održi sat povijesti. Uredili su Spomen sobu i svaki je posjetitelj može razgledati. Mislim da je to dobro osmišljeno. Istina je da se svi okupe 1. svibnja i  da bude gužve, ali i to treba razumjeti,  Bože moj, odajemo počast pedeset i jednoj žrtvi. Našim herojima poginulim braniteljima. Kažu ljudi ne živi se dobro, a ja svaki dan vidim na cestama nove automobile, svako dijete ima mobilni telefona da još nije ni prohodalo. Odakle, nije valjda iz milostinje ili od sirotinje. Živi se bolje, činjenica da treba raditi . Tko sjedi kod kuće, neće imati ništa!

Infopix:  Koliko je uopće, po tebi, bitno sjećati se prošlosti?. Je li bitnije okrenuti se budućnosti i razvoju gospodarstva bez kojeg nema napretka? Ili budućnosti nema bez prošlosti?

Mato Višić: Tko ne drži do svoje prošlosti je nedefiniran čovjek. Prošlost je važna, povijest nas uči i nema napretka bez osvrta na staro. Da,  treba čuvati uspomene i tradiciju, ali i gledati u budućnost. Povijest nas uči kako riješiti neke naizgled nepremostive probleme, da nije tako još bi bili u kamenom dobu!

Infopix: Novinarstvo je u tim ratnim i poratnim danima bilo nešto drugačije nego li je danas. Kakva su sjećanja na te novinarske zadaće i odnos novinara prema zadaćama koje su bile pred njima?

Mato Višić: Ma,  tada smo u redakciji imali jedan telefon i dva pisaća stroja, kad je došao električni, ispalo je kao da vozimo Ferari. Na teren smo išli svakako - biciklima, svojim automobilima, snalazili se svakako. Mislim da su kolege svoj posao radile sa srcem i tražili načine da obogate priloge i vijesti te ih provjere kroz više izvora. Jednom riječju bili smo predani svom poslu.

Infopix: Koliko se od tada novinarstvo promijenilo? Bi li neke današnje kolege mogle odgovoriti na zadatke na koje ste vi morali onda odgovoriti? Bi li se snašli? Bi li znali? Imali hrabrosti?

Mato Višić: Danas je druga priča , tehnika nas je sve ubrzala tako da vijest koju si objavio za tri minute postaje stara vijest. Štošta se promijenilo, danas ima više krađa autorskih prava nego ikada. To je danak društvenih mreža. Tu se plasiraju neprovjerene i neistinite informacije i k tome nitko ih ne regulira. Globalni igrači stvaraju ogromnu i nelojalnu konkurenciju lokalnom radiju i televiziji. Čast nekima koji svoj posao uistinu rade sukladno svim novinarskim uzancama.

Infopix: Kako su rasle obljetnice Bljeska tako je rastao i tvoj novinarski staž. Danas si pred mirovinom.  Cijeli staž si proveo na radio Bljesku. Sigurno nije bilo lako ni kao novinaru ni kao odgovornoj osobi. Ali kad se osvrneš na to razdoblje iza sebe što bi izdvojio?

Mato Višić: Ne bih ništa mijenjao. Imao sam nešto staža prije rata, nešto u 121. brigadi i 80. samostalnoj gardijskoj bojni i kad sam došao ovdje, jesam učio sam iz svake situacije, sa svakog terena, upoznao sam divne ljude, sklopio velika prijateljstva i odradio neke poslove, kako novinarske, tehničke pa i one direktorske na koje sam i danas ponosan. Trebalo je to sve održati na životu uz stalne promjene ekipe, odlaska nekih za drugim poslom ili u mirovinu. Po mojoj procjeni kroz Radio Bljesak je prošlo više od pedesetak kolega koji su na neki način ostavili svoj trag, pečat našem programu i zaslugu što eto danas slavimo 30. obljetnicu. Od srca im hvala kao i  srednjoškolcima koji su kod nas bili na praksi! Iz naše ekipe su stasali vrhunski novinari koji su otišli na neke poznatije medijske kuće. Primjerice Jelena Ivanović, sada Remer radi na 2. programu Hrvatskog radija, Jelica Zorkić , sada Saček je urednica i novinarka na višejezičnom radiju MORA u Oberpullendorfu u Austriji. Svaki novi dan je bio izazov. Nemamo Božić, Uskrs, Novu godinu jer program gura 24 sata i uvijek treba netko biti na dežurstvu. To strašno troši, stresne situacije kad prilog moraš pripremiti na vrijeme za emitiranje a tehnika otkaže i slično doslovno kidaju živce. Posebne su mi pripreme bile potrebne kada s obitelji krećeš na kraći godišnji odmor daleko od Okučana. Primjer - Spremili  se i krenuli na more, kod Kutine poziv - otišao odašiljač - vraćamo se a moja bolja polovica u sebi mrmlja kakav sam to posao izabrao! Poslije toga sam uvijek planirao kada jedan moj prijatelj koji se razumije u radijsku tehniku ide na godišnji i kada se vraća tek onda bih ja mogao otići sa svojima. Bilo je svega i svašta ali izgurali smo!

Infopix:  Jesi li ikada poželio otići na neko drugo, bolje, poznatije novinarsko mjesto?

Mato Višić: Ne, imao sam prilike, ali kroz moj posao ovdje sam radio kao što i sam znaš priloge za mnoge medijske kuće. Od HINE, Jutarnjeg lista, Večernjaka, Posavske Hrvatske , surađivao s  HRT-om itd. Ponuda je bilo, ali Bljesak i ova ekipa su prevladali.

Infopix:   Kad odeš iz novinarstva hoćeš li moći reći da si bio sretan i zadovoljan svojim radnim vijekom i angažmanom na Radio Bljesku.

Mato Višić: Moći ću, jer znam da sam dao sve od sebe da se održi i kako je rekao jedan naš poznati glazbenik kada nam je čestitao 30.obljetnicu, s obzirom da emitiramo na 105,5 MHz - Dao Bog da poživite još 105,5 godina! Danas osim na FM-u, emitiramo i putem naše službene stranice real streeamom, a evo do 3 . svibnja i na jednoj novoj platformi "Radioplayer"  te se možemo čuti u cijelome svijetu. Ovdje sa mnom su i moje kolegice Tamara Blažević i Snježana Redžić koje danas daju nemjerljiv doprinos stvaranju našeg programa i onoga što odlazi u eter prema našim vjernim slušateljima.

Infopix:  Kad smo prije nekoliko godina razgovarali pitala sam te što bi poručio slušateljima. Sada malo drugačije pitanje. Što bi poručio kolegama novinarima jer i struka je na neki način uvijek na svojevrsnom bojnom polju u kojem treba čuvati istinu i objektivnost.

Mato Višić: Ljudi pošteno i istinito - poštujte sve i držite s novinarske etike!

FotogalerijaPrivatna arhiva Radio Bljeska

I to nije sve! Pogledajte još...

Besplatnim koncertom i vatrometom proslavit će svoj dan

Općina Klakar obilježit će sutra Dan općine i blagdan svetog Ivana i Pavla zaštitnika općine.