infopix.hr

Od početka 2024. do kraja srpnja 2025. Hrvatska je izdala 321.552 dozvole za boravak i rad. 206.529 u 2024. i 115.023 u razdoblju 1. 1. do 31. 7. 2025.

Kako navodi MUP, riječ je o kumulativnim brojkama koje obuhvaćaju nova zapošljavanja, produljenja i sezonske dozvole. Sama struktura govori dovoljno, 2024. dominirali su graditeljstvo i ugostiteljstvo, a u 2025. za sada vodi ugostiteljstvo, tik iza je graditeljstva. Drugim riječima, bez stranih radnika - nema turističke sezone a građevinski sektor bio bi paraliziran.

Ali ako je u Hrvatskoj trenutno preko 320 tisuća stranih radnika zašto ih i dalje manjka ? Odgovor je trodijelan. Prvo, potražnja je uporno visoka: kako navodi HZZ, u srpnju 2025. evidentirano je 146.662 oglasa za slobodna radna mjesta. Drugo, domaćih kandidata je malo, prema DZS-u (objavljeno kroz HZZ statistiku), registrirana nezaposlenost u srpnju je 4,0%. Razina je to na kojoj poslodavci nemaju veliku „rezervu“ na raspolaganju. Treće, sezonalnost i strukturni nesrazmjeri traju, u 2025. do srpnja izdano je 16.589 sezonskih dozvola, a industrija i logistika traže profile kojih nema u dovoljnoj mjeri.

Treba naglasiti i metodološku sitnicu koja često promakne, broj izdanih dozvola nije jednak broju novih ljudi. Kako navodi MUP, ukupne brojke uključuju i produljenja (poslodavci zadržavaju radnike od prethodne godine) te sezonce (koji se vraćaju). No baš to i je poanta, tržište rada je stalno „zategnuto“,  poslodavci pokušavaju zadržati postojeće, a istodobno povećavaju uvoz kad sezona „zapne“.

Na tržištu je najveća potražnja na metropolitanskom području Zagreba i  u jadranskim županijama. Kako navodi MUP, u 2025. do srpnja top poredak po policijskim upravama odnosno županijama su: Zagrebačka, Istarska, Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska. To je logika ekonomije, gradnja, turizam i usluge koncentrirani su tamo gdje su i najveći projekti i sezonski epicentri. No ta koncentracija otvara i „ljudska“ pitanja: smještaj radnika, prijevoz, zdravstvena skrb i kapacitet lokalnih zajednica da prihvate nekoliko tisuća novih ljudi u vrlo kratkom roku.

Država je 2025. odgovorila izmjenama Zakona o strancima (NN 40/2025). Prema zakonu, ubrzani su rokovi (MUP odlučuje o urednom zahtjevu u 15 dana, HZZ mora odgovoriti na test tržišta rada također u 15 dana), uvedene su iznimke za sezonce do 90 dana i jasno je upisano pravilo jednake plaće, državljanin treće zemlje ne smije imati nižu plaću od usporedivog radnika u RH. Time se, barem na papiru, sužava prostor za damping i „utrku do dna“. Zakon je otvorio i pragove za visoko-kvalificirane (npr. Plava karta EU i priznavanje visokih vještina iskustvom u ICT-u), dok je segment smještaja dobio strože okvire, uz napomenu da se ključni detalji spuštaju na provedbene pravilnike.

A tu dolazimo do srži društvenog pitanja. Kako u svojim izvješćima podsjeća Pučka pravobraniteljica, problemi se manje tiču samog postojanja prava, a više provedbe: informiranost radnika na vlastitim jezicima, dostupnost pravne pomoći, inspekcijski nadzori, standardi i cijene smještaja. Integracija nije samo ugovor i dozvola, to su i susjedstvo, autobusna linija, zdravstvena skrb, školski razred u kojem će sutra sjediti djeca ljudi koji danas kuhaju, grade, čiste i održavaju našu svakodnevicu.

Ekonomski, ovakav uvoz rada nije incident nego nova normalnost. S obzirom na demografiju, Hrvatska dugoročno ne može popuniti sve potrebe oslanjajući se isključivo na domaće stanovništvo. Pitanje nije trebaju li nam, nego kako ih uključujemo: uz jednake plaće, dostojne uvjete, brzu i predvidivu administraciju i uz iskren razgovor o tome što to znači za lokalno stanovništvo, stanovanje i proračune u zonama najveće potražnje.

Manjak radnika je strukturalan, ne prolazan. Čak i s 321.552 izdanih dozvola od 2024., potražnja i niska nezaposlenost pokazuju da će uvoz ostati potreban. Najveći pritisak je na Zagreb i Jadran; bez ulaganja u smještaj, integraciju i zdravstvo riskiramo lokalne tenzije i „divlji“ najam. Standardi i provedba odlučuju sve. Pravilo jednake plaće i okviri za smještaj vrijede tek onoliko koliko su provedeni i nadzirani. Ako izbjegnemo sve ove „zamke“, rasprava o stranoj radnoj snazi prestat će biti vatrogasna i povremena. Postat će - politika rada - koja jednako štiti radnike, čuva društvene vrijednosti i pomaže gospodarstvu da diše punim plućima.

I to nije sve! Pogledajte još...

Nakon mobilnih ljekarni, mobilne ambulante dodatni su iskorak u pružanju zdravstvene zaštite

U sklopu provedbe projekta „Mobilne ambulante“, Ministarstvo zdravstva nabavilo je 33 vozila mobilnih ambulanti opće/obiteljske medicine za 25 domova zdravlja u Republici Hrvatskoj.
 Djelovat će…