infopix.hr

Ideja koja se rodila slučajno, iz jednog razočarenja, prerasla je u regionalnu adresu amaterskog kazališta.

Prije prvog izdanja jedan slavonskobrodski ansambl vratio se s državne smotre amaterskih kazališta praznih ruku. Nisu prošli. Predstava koju su donijeli bila je, gledano danas, možda i desetak godina ispred svog vremena, previše moderna za ukus tadašnjeg sudačkog stola, koji je, kao i većina takvih stolova, radije nagrađivao ono na što je bio naviknut nego ono što bi ga trebalo probuditi. „Znali smo da imamo dobru predstavu", prisjeća se Silvio Stilinović, umjetnički ravnatelj Festivala amaterskih kazališta. „Učinilo nam se da su tamo tokovi već ustaljeni, da dolaze kazališta koja su gotovo pretplaćena na završnice, pa smo pomislili: a što je s onim predstavama koje su zaista dobre i izvanredne, a ne uspijevaju doći do takve publike?"

U tom malom autobusu na putu kući, bio sam i sâm prisutan. Razočarenje se nije moglo skriti. Sjedila su tamo lica ljudi koji dobro znaju da su svoj posao odradili bolje od onoga koga sudac uzdiže, i koji tu spoznaju drže u sebi kao gorki bombon koji se ne da progutati. Nitko tada nije naslutio da će iz tog šutljivog putovanja izrasti festival koji će dočekati devetnaesto izdanje. Ali ideje najviše i vole takve trenutke, kada ljudi više nemaju što izgubiti, pa počnu misliti slobodno.

Bilo je to vrijeme kada, kaže Stilinović, „još nije sve bilo sanirano od rata i od svega". Dvorane su tek dijelom bile upotrebljive, prostora za još jedan festival unutar zidova nije bilo. Krenuli su, kaže, „linijom manjeg otpora": ako nema krova, igrat će vani. Odabrali su tjedan prije početka škole i pošli, njegovim riječima, grlom u jagode. Okupile su se trupe koje su poznavali i one koje su im se javile: Gradsko kazalište mladih iz Viteza, kazalište iz Travnika, jedno iz Bjelovara, jedno iz Zagreba, ansambl iz Velike Gorice koji je vodio glumac Dubravko Sidor. Poslije svake izvedbe svirao je rock. Prostor je bio improviziran, publika u prvim redovima na posuđenim stolicama, a festival je počeo. Stilinović se sjeća i imena bez kojeg, priznaje, prvog izdanja ne bi bilo: tadašnje zamjenice gradonačelnika Željke Siser, koja je zajedno s upravnim odjelom za društvene djelatnosti, kako on kaže, „izmislila novce" da se stvar pokrene.

Danas ta ista postavka izgleda gotovo neprepoznatljivo, a i dalje je ista. Ansambli koji sada dolaze u Slavonski Brod nisu više oni iz prve turneje, iako neki jesu. Bosna, Srbija, Sjeverna Makedonija, kazališta iz cijele Hrvatske. Pretvorilo se to u regionalnu adresu na koju se putuje. Grad je od početka financijski podupirao festival i to je, pošteno rečeno, vrijedno spomena. Bez toga bi teško opstao. Ali priča o kontinuitetu prije svega je priča o ljudima koji je od izdanja do izdanja nose.

Ono što festival čini vrijednim spomena nije njegova starost, nego što se u međuvremenu dogodilo s razinom amaterskog teatra u regiji. Stilinović to ilustrira jednim imenom: Miro Gavran, jedan od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, svoje tekstove daje i amaterima. Hrvatsko kazalište iz Travnika, koje ove godine u Slavonski Brod dolazi s Gavranovom komedijom „Zaboravi Hollywood", s tim je istim tekstom pozvano na festival Gavranovih drama u Pragu, smotru na kojoj inače nastupaju isključivo profesionalne kuće. To su, kaže Stilinović, „složene predstave i vrhunske kreacije koje mogu stati rame uz rame" s profesionalnima. Za pojavu posuđuje termin iz engleske i američke tradicije: off-teatar. Kazalište koje se ne nadmeće s mainstreamom, nego ga dopunjuje i, s vremena na vrijeme, nadilazi.

Devetnaesto izdanje otvara i pitanje što slijedi. Stilinović na predstavljanju programa nije skrivao da razmišlja o kraju. „Ja sam rekao da ću vjerojatno izdržati do dvadeset, a sad dalje ćemo vidjeti", kazao je. U tom je smislu i predstavio Slavka Radovanovića, novog člana upravnog odbora, uz „dječake i djevojčice koji svesrdno pomažu u samoj realizaciji". Smjena generacija je, čini se, otvorena tema. To što se o njoj govori naglas prije nego što postane problem, u ovoj sceni nije mala stvar.

Devetnaesto izdanje otvara se 31. kolovoza svečanim otvaranjem u 20.15, a u 20.30 nastupa pozorište „Raša Plaović" iz Uba s „Ljubavnim pismima". Slijede DRAFT Teatar iz Tuzle s „Uhljebima" po Gordanu Mihiću, večer pučkih igrokaza u suradnji s Brodskim kolom, Kazalište Ivankovo s „Nemoj se roditi ka žensko" Arijane Čuline, Travničani s Gavranom, a zatvara ga Amaterski dramski studio „Prestiž" iz Resena u Sjevernoj Makedoniji s bajkovitim „Magjepsanoto momče". Ostale večeri počinju u 20.15 na platou ispred Kazališno-koncertne dvorane. U slučaju kiše sele se u Centar mladih u Starčevićevoj 11. Ulaz je slobodan. Nakon svake predstave, u kućici sindikata strojovođa na Poloju, nastavlja se razgovor o predstavi, kako to obično ide na festivalima na kojima ljudi doista dolaze zbog kazališta.

Ovo je devetnaesto izdanje. Iduće ima biti dvadeseto. Ako Stilinović izdrži i još jedno, jubilej će dočekati na sceni koju je sam pomogao postaviti: pod otvorenim nebom, s posuđenim stolicama koje su se s vremenom umnožile.

I to nije sve! Pogledajte još...

Inspiraciju crpi iz prirode i bajki nadahnjujući se porukama Ivane Brlić Mažuranić

Zagrebačka je slikarica Željka Gradski sezonu u Novoj Gradiški otvorila izložbom "Protuletje" u Galeriji Doma kulture, prvi se put novogradiškoj publici predstavivši izborom radova iz nekoliko…