Čemu služe javne objave video snimki tučnjava?
- Kada ih dijelimo pomažemo li ili odmažemo?
- Detalji
- Komentari
- 29.07.2026. 06:03
- Infopix/A.P.
Premlaćivanje 31-godišnjaka u Slavonskom Brodu ovih dana puni novinske stupce, Internet stranice, društvene mreže.
Gotovo da nema onih koji nisu objavili snimku na kojoj 31-godišnjaka koji nemoćno leži na pločniku udara druga osoba dok ostali gledaju. Tek je jedna osoba odvukla napadača od žrtve.
Iako je čin tučnjave u svakom slučaju nešto o čemu treba progovoriti, ukazati i upozoriti na njega pitanje je koliki je i kakav učinak javne objave samog video zapisa brutalnog napada. Tko bi se od nas osjećao dobro da vidi nekoga svoga kako leži na podu dok ga drugi bjesomučno udaraju? Jer iako se lice ne raspoznaje prijatelji i obitelj pretučenog znaju o kome se radi. Kome koristi objava onih koji su udarali osim što može izazvati napad na njih ukoliko ih se prepozna, što je svojevrsni nehotični poziv na nasilje. U konkretnom slučaju snimku je snimila djevojka koja je pretučenom priskočila u pomoć te pozvala policiju i hitnu, a, kako pišu 24sata, navodno ju je objavila njegova sestra.
Jesu li i koliko strah i nepovjerenje u sustav bili razlogom zato teško je sada reći, no općenito govoreći u ovakvim situacijama takvi video zapisi jedino mogu koristiti policiji, koja je i u ovom slučaju uhitila osumnjičenog, a i dalje istražuje okolnosti pod kojima se sve dogodilo te ulogu ostalih nazočnih.
Svima drugima takvi videozapisi tučnjava, koji se često pojavljuju, su beskorisni, ako izuzmemo lajkove na društvenim mrežama i mogu biti, usudili bismo se reći, itekako kontraproduktivni. Jer ono što je bitno je da svakako treba ukazivati na problem tučnjave, na činjenicu da dio osoba udaranje promatra, da netko takve tučnjave snima, da ih objavljuju na društvenim mrežama, da mediji nerijetko iste objavljuju. Iako je srećom u ovom posljednjem slučaju u Slavonskom Brodu pretučeni, kako je izvijestila Policijska uprava brodsko-posavska, zadobio lakše tjelesne ozlijede ne možemo niti zamisliti kako se osjećao u trenutcima dok je ležeći na podu primao udarce. Zato treba govoriti i pisati o fenomenu tučnjave koji je sve više zastupljen u našoj svakodnevici.
Zakon je vrlo jasan kada su u pitanju tučnjave i nanošenje teških tjelesnih ozljeda (Glava X. Kaznenog zakona)
• Članak 118. (Teška tjelesna ozljeda): Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Budući da je maksimalna kazna točno pet godina, prema članku 34., pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede je kažnjiv. [1]
• Članak 119. (Osobito teška tjelesna ozljeda): Ako je ozljedom ugrožen život, uništen važan dio tijela ili uzrokovan trajni invaliditet, kazna je od jedne do osam godina zatvora (odnosno od jedne do deset godina prema izmjenama zakona). [1, 2]
• Članak 120. (Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti): Ako iz nehaja (nesvjesno ili lakomisleno) nanošenjem ozljeda prouzročite smrt, kazna zatvora iznosi od tri do petnaest godina (sukladno najnovijim izmjenama i dopunama). [1]
Sudjelovanje u tučnjavi i nepružanje pomoći
• Članak 122. (Sudjelovanje u tučnjavi): Ako u tučnjavi ili napadu više osoba netko pogine ili zadobije tešku tjelesnu ozljedu, samo sudjelovanje kažnjava se zatvorom do tri godine. Ako se osoba samo branila ili razdvajala druge, nema kaznenog djela. []
• Članak 123. (Nepružanje pomoći): Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti (ako je mogao bez opasnosti za sebe), kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Ako je opasnost sam prouzročio, kazna raste do tri godine zatvora. []
Nije doduše zakon taj koji bi bilo koga trebao sprječavati u tome da udari ili pretuče nekoga drugoga, no čini se da osim što nekima nedostaje kulture, odgoja, osobne odgovornosti,..., ni zapriječene kazne nisu te koje ih sprječavaju da napadaju i ozljeđuju. A napadi se ne događaju samo u Slavonskom Brodu, nego i drugim mjestima u zemlji. I snimaju se I objavljuju se. I mediji objavljuju te video zapise.
Jesu li nam tučnjave postale način komunikacije? Postaju li novo normalno? Zbog čega smo „kratkog fitilja“ i „brzi na šakama“? To su pitanja kojima bi se trebali zabaviti u obiteljima, školama, o kojima bi trebali tražiti pomoć psihologa i na koje bi odgovore trebali donositi i mediji. Ti odgovori, zajedno s objavljivanjem kazni koje budu određene onima kojima je tuča način komunikacije, su ono što bi trebali donositi i mediji. To je odgovorno novinarstvo.
Medijsko izvještavanje treba usmjeriti na edukaciju i prevenciju nasilja umjesto na dijeljenje snimaka, koje nehotično potiče novo nasilje. Od verbalnog kroz komentare do mogućeg fizičkog. Prioritet mora biti osuda samog fenomena i ukazivanje na zakonske posljedice, čime se pridonosi ozdravljenju društva, a ne skupljanju virtualnih bodova. A kada jednom sam čin tučnjave ne bude dobio mjesto u medijskom prostoru gotovo sigurno prestat će biti zanimljiv mladima koji žedni lajkova i medijske pažnje čine nepromišljene i u svakom slučaju osuđujuće postupke koji mogu završiti s tragičnim posljedicama za sve aktere.
Stoga je snimka i ove i svake tučnjave nešto što bi trebao biti tek dokaz u policijskim istragama koji će dovesti do bržeg privođenja i sankcioniranja počinitelja. A tu na scenu dolaze policija i sudstvo koji onda zajedničkim radom i odlukama trebaju poslati nedvojbenu poruku javnosti da će počinittelji biti otkriveni i sukladno zakonskim propisima sankcionirani. Bez iznimki.
Stavovi iznešeni u člancima, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala infopix.hr.
Pratite nas na Facebook stranici, Instagram profilu, YouTube kanalu i TikToku te se pridružite našoj Facebook grupi i raspravljajte s nama o aktualnim temama.
Imate priču? Javite nam se na redakcija@infopix.hr



