Rat u Iranu otkrio je ono što je godinama bilo potisnuto ispod površine: Hrvatska nema dovoljno hrane za sebe, a kamoli za milijune turista koji svake godine dolaze na njezinu obalu. Upozorenje ne dolazi od ekologista ni nevladinih udruga, nego od čovjeka koji je godinama vodio jednog od najvećih hrvatskih prehrambenih giganata.
Zvonimir Mršić, dugogodišnji predsjednik Uprave Podravke, u izjavi za televiziju N1 upozorio je da bi produljenje sukoba u Iranu moglo pokrenuti inflacijsku spiralu kakvu Europa dugo nije vidjela. Prema Mršićevim riječima koji se poziva na prognoze MMF-a, svaki mjesec rata na Bliskom istoku donosi dodatan postotni bod inflacije. Ako sukob potraje pet mjeseci i dulje, Europa bi se mogla naći u ozbiljnoj inflacijskoj zamci.
No iza inflacijske prijetnje krije se dublji problem koji ne ovisi o Iranu ni Hormuškom tjesnacu.
Državni ured za reviziju predao je početkom 2026. Hrvatskom saboru izvješće koje je potvrdilo ono što je Mršić odavno govorio: korisnicima je u sklopu Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj isplaćeno više od 3,5 milijardi eura, ali statistički podaci nisu pokazali značajan doprinos rastu poljoprivredne proizvodnje ni ruralnom razvoju. Štoviše, analizirani podaci pokazuju da je poljoprivredna proizvodnja ostala na razini iz 2010. godine, uz realni pad vrijednosti.
Državni revizori upozoravaju na sistemski problem: postupci dodjele potpora toliko su kompleksni da su rokovi isplate od prvobitnih 120 dana narasli na 600 do 800 dana, što poljoprivrednike stavlja u gotovo nemoguć položaj.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, fizički obujam poljoprivredne bruto proizvodnje u 2024. povećan je za 6,6 posto u odnosu na 2023., pri čemu je biljna proizvodnja porasla za 6,9 posto, a stočna za 6,3 posto. Međutim, ti godišnji pomaci ne mijenjaju sliku dugoročne stagnacije na razini iz 2010., što su revizori i potvrdili.
Mršić upozorava da Hrvatska danas uvozi mrkvu iz Austrije i salatu s europskih tržišta, te da je domaća proizvodnja umjetnih gnojiva pala s milijun na svega 300 tisuća tona. Uz to, zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne bi ugrozilo samo naftu, već i ukapljeni prirodni plin, polimere za ambalažu, helij za mikročipove i aluminij za automobilsku industriju.
U takvom scenariju, zemlja koja ionako ne proizvodi dovoljno hrane za vlastite potrebe, ne bi mogla osigurati prehranu ni domaćeg stanovništva ni turista koji godišnje višestruko nadmašuju broj stanovnika.
Rješenje zahtijeva konkretnu i mjerljivu poljoprivrednu strategiju koja će jasno definirati koliko hektara novih obrađenih površina treba aktivirati, kakva su ulaganja potrebna u staklenike i plastenike za stabilnu opskrbu povrćem tijekom cijele godine, te kako bolje iskoristiti vodne resurse kojima Hrvatska obiluje.
Državni revizori predlažu reorganizaciju procedura dodjele potpora, jasne kriterije i rokove, te smanjenje administrativnih opterećenja koja su dosad korisnicima oduzimala više od dvije godine čekanja.
Dok se te reforme ne provedu, Hrvatska ostaje ranjiva. Ne samo na ratove daleko na istoku, nego i na suše, poplave i svaki ozbiljniji poremećaj u globalnim lancima opskrbe.
