U suvremenom političkom životu, online izborne ankete sve više zauzimaju prostor u javnom diskursu. Njihova prividna brzina, jednostavnost i masovna dostupnost učinile su ih privlačnim alatom za političke aktere, medije i građane. Međutim, upravo ta dostupnost i nekontrolirana priroda online anketa otvaraju niz problema koji ih čine metodološki upitnim i lako manipulativnim.
Za razliku od reprezentativnih istraživanja javnog mišljenja, koja se oslanjaju na znanstveno osmišljene uzorke i rigorozne metode prikupljanja podataka (stratifikacija, slučajni uzorak, korekcije težina), online ankete obično funkcioniraju po principu samoselekcije. To znači da sudjeluju samo oni koji to žele, što često dovodi do pristranosti uzorka. Ljudi koji glasaju u online anketama često su politički motivirani, digitalno aktivniji, mlađi, pripadaju specifičnoj interesnoj grupi ili su stranački botovi. U više navrata, online ankete na portalima davale su značajnu prednost određenim kandidatima, koji su na izborima osvojili znatno manji broj glasova. U sljedećoj fotografiji donosimo jedan takav primjer:

Jedna od glavnih opasnosti online anketa je manipulacija rezultatima. Tehnološki gledano, lako je zaobići ograničenja poput IP blokada, koristiti VPN-ove ili čak automatizirane botove za masovno glasanje. Pojedine političke grupe i PR timovi koriste organizirane akcije putem foruma, grupa na društvenim mrežama, Telegram kanala i slično, kako bi masovno glasali i stvorili iluziju široke podrške. Ovakve pojave posebno su česte u predizbornom periodu, kakav je upravo iza nas, kada se rezultati takvih anketa dijele kao "dokaz" popularnosti, čime se utječe na neodlučne birače i pokušava oblikovati percepcija „pobjednika“. No realno, to je manipulacija, kako birača tako i samih ljudi u stranci koji počnu vjerovati u te “bajke“.
Veliki broj medija, u trci za klikovima, prenosi rezultate ovakvih anketa bez ikakve artikulacije. Izostaje osnovna provjera metodologije: koliki je uzorak, tko je sudjelovao, kako je spriječena manipulacija, postoji li geografska ili demografska ravnoteža itd.
Posljedica toga jeste stvaranje informativnog šuma, gdje javnost gubi povjerenje u sve oblike istraživanja, uključujući i ona ozbiljna i znanstveno utemeljena. U tom smislu, online ankete ne samo da dezinformiraju, već i potkopavaju kredibilitet stručnih istraživanja.
Zagovornici online anketa često ih brane kao izraz direktne demokracije i uključivanja građana. Međutim, kada su te ankete nestručno provedene i lako podložne manipulaciji, one prestaju biti alat demokracije i postaju oružje u borbi za dominaciju u digitalnom prostoru.
Upravo ta "iluzija uključivanja" stvara lažan osjećaj participacije, dok istovremeno politički akteri koriste te podatke za oblikovanje poruka, propagandu i “spinanje“ javnosti.
Online izborne ankete imaju potencijal da informiraju, ali samo ako su provedene uz jasna pravila, metodološku disciplinu i transparentnost. Trenutno, one su više simptom digitalne anarhije nego pouzdan alat analize političkih tokova.
Kritička pismenost građana, kao i odgovorno ponašanje medija, ključni su za prepoznavanje razlike između zabavne digitalne ankete i stvarnog istraživanja javnog mišljenja. Potrebna je i regulacija — ne u smislu zabrane, već uvođenja standarda koji jasno označavaju vrstu ankete, metodu uzorkovanja i ograničenja.
Do tada, svaka online anketa, a posebno na lokalnim izborima kada je uzorak mali, više je sredstvo manipulacije nego informacije.