Fasade će se prebojati, počinitelji pronaći, ali obraz lokalne politike ostaje uprljan

Iz Grada, Županije, političkih stranaka… šutnja.

Muk. Prošlo je već više nego dovoljno sati, vremena za reakciju bilo je i previše, a s adresa onih koji vode ovaj grad i županiju – niti riječi o grafitima fašističkog i nacističkog sadržaja koji su osvanuli na zgradi u samom središtu Slavonskog Broda. Možda je problem u zgradi?!

Oni koji su to počinili bit će pronađeni. Sasvim sigurno. Snimile su ih nadzorne kamere, a njihove fotografije i snimke već su objavili lokalni portali, pa će policija – u što ne sumnjamo ni malo – lako odraditi svoj dio posla. No, onaj pravi, puno veći problem ostaje. Grafiti se mogu i hoće prebojiti, ali taj dio rješavanja vandalizma ne može sakriti daleko dublju, opasniju i sramotniju pojavu koju je slavonskobrodska noć izbacila na površinu.

Taj se problem ne nalazi u sprejevima onih koji šaraju kukaste križeve i ustaške simbole. On se nalazi u uredima onih koji o tome – šute.

Predsjednica GO SDP-a Slavonski Brod, Sandra Petrović, na današnjoj je medijskoj konferenciji naglasila kako ovdje nije riječ o jednoj stranci, jednoj fasadi ili pukoj materijalnoj šteti. Riječ je o društvenoj pojavi koja u Slavonskom Brodu opasno uzima maha. Kada se prije nekoliko mjeseci upozoravalo na identične poruke mržnje na drugim gradskim lokacijama, reakcija je izostala. S jednom iznimkom – reagiralo se promptno kada je bio išaran spomenik Djeci ubijenoj u Domovinskom ratu. I trebalo je. Apsolutno. No, ostaje pitanje, kako se tada moglo reagirati, a u nekim ranijim slučajevima, kao ni u ovom posljednjem, reakcije nema. Zar osuda fašističkog znakovlja ovisi o tome gdje je grafit ispisan? Zar lokacija diktira našu ljudskost? Valjda je jednako strašan i neprihvatljiv gdje god da se pojavi.

Poziv SDP-a upućen čelnicima Brodsko-posavske županije, Grada Slavonskog Broda i svih političkih stranaka da javno osude ovaj čin dočekan je zidom tišine. Zar je za osudu kukastog križa i ušatog U uopće potrebno vrijeme, vijećanje i vaganje?

Zanimljivo je kako prozvani lokalni lideri nemaju problem s brzinom kada treba reagirati na vlastite političke uspjehe ili kada treba prozvati političke suparnike. Tada se promptno, u roku od nekoliko minuta, pune Facebook profili, šalju se priopćenja, dižu objave na službenim stranicama kako bi se primjerice pohvalilo za rješavanje problema Vijuša ili se u par sati sazivaju izvanredne medijske konferencije kako bi se prozivalo političke suparnike za upravljanje mjesnim domovima. Tada se sve može odmah, sada i bez odgode. No, kada se usred grada pojave sablasne sjene totalitarnih ideologija, ta brza PR mašinerija odjednom ostane bez teksta. Ovaj puta – tišina.

I upravo je ta šutnja u ovom trenutku veći problem od samih počinitelja.

Kada pojedinac ili skupina odluči ispisati simbole propalih, zločinačkih ideologija, to je čin vandalizma i mržnje s kojim se društvo mora boriti represivnim aparatom. I taj represivni dio sigurni smo odradit će policija. Ali kada institucije, gradonačelnik, župan i politički lideri koji drže vlast i odgovornost za javni prostor odluče odšutjeti takav čin, to više nije izoliran slučaj. A šutnja je ovdje i sada problem.

Šutnja lokalnih dužnosnika šalje nimalo lijepu poruku građanima. Šutnja u ovom slučaju šalje neizravnu poruku kako prisutnost nacističkih i fašističkih simbola u javnom prostoru našega grada nije pojava na koju treba odmah i sada reagirati kako bismo stvarali okružje u kojem će takvo ponašanje biti neprihvatljivo. To nije politički pragmatizam niti izbjegavanje "ideoloških tema" – to je kapitulacija pred primitivizmom i kukavičluk.

 Sloboda govora i političko neslaganje jesu i moraju ostati temelji demokracije. Možemo se ne slagati s programom SDP-a, HDZ-a ili bilo koje druge opcije, možemo voditi žestoke političke bitke na sjednicama i u medijima, ali zastrašivanje i širenje mržnje i šutnja na takvu pojavu - granica je koja se ne smije prijeći. Oko toga ne bi smjelo biti kalkulacija. I ne bi trebalo biti reagiranja ovisno o tome gdje je grafit ispisan. Jer jednako je strašan gdje god da je stavljen.

Osuda kukastog križa u 21. stoljeću u demokratskoj državi ne bi trebala ovisiti o stranačkoj iskaznici, koalicijskim sporazumima ili strahu od zamjeranja dijelu biračkog tijela. To nije pitanje političkog svrstavanja, nego elementarne ljudskosti i civilizacijskog dosega.

Grafiti mržnje prljaju nam fasade, ali politička šutnja i ignoriranje šalju prilično glasnu poruku u stvaranju okružja u kojem mržnja postaje prihvatljiva po potrebi. Slavonski Brod i njegovi građani zaslužuju lidere koji imaju hrabrosti reći "ne u našem gradu". Sve dok ta reakcija izostaje, fasade ćemo, bojimo se, prebojavati sve češće, a obraz lokalne politike ostat će uprljan.